MAYALES – TVORNICA KULTURE 20.04.2018.

Četiri sata prije koncerta, nakon tonske probe, razgovarali smo sa Petrom Beluhanom (razgovor uskoro na Pozitiv TV-u i našem Youtube kanalu). Bio je nervozan i zabrinut. Nikolina Kovačević (back vokal) je imala nezgodu sa mikrofonijom u slušalicama, pozlilo joj je i morala je napustiti probu. Dan ranije čovjek zadužen za rasvjetu  slomio je ključnu kost. Ne baš željeni uvod u pomno pripremani nastup  treće inkarnacije Mayalesa.  
U 21 h kada je bio najavljen početak koncerta (zbog HTV-ovog snimanja) Tvornica je bila poluprazna. Neke navike posjetitelja svirki u Zagrebu teško se mijenjaju. Pola sata kasnije nastup počinje pred još uvijek nepopunjenom dvoranom. Broj ljudi se do kraja koncerta povećao, ali očekivali smo da će biti krcato. 

foto: Renata Duvančić
 
Sa prvim tonovima Među tajnim tajnama  započela je magija koja neće prestati tokom cijelog koncerta. Na  psihodeličnim pjesmama najbolje je bilo zatvoriti oči i prepustiti se zvuku da preuzme stvar.
A zvuk je bio veličanstven. Nedavno objavljeni Katran sessioni pokazali su da je bend uspio ostvariti težak zadatak i prenijeti kompleksan zvuk sa albuma i na live svirku. Ali energija koji ti glazbenici donose u susretu uživo je nezamjenjiva. 
Tonci (Ivan Božanić i Igor Ivanković) su obavili vrlo dobar posao i sve je bilo na svom mjestu. Možda se za jači doživljaj bas frekvencija trebalo više približiti pozornici, ali i to je bilo ok, jer kad ste došli u prve redove prestalo je biti bitno koliko je ljudi iza vas, kamere i tehnika nisu odvraćale pažnju i ostala je samo muzika. 
Sneni i nježni u jednom trenutku, a čvrsti i glasni u sljedećem (naročito u odlično izvedenoj Bum bum bum). Tri gitare i tri vokala pleli su tkanje iznad čvrste i precizne ritam sekcije.  ​

Mayales su bend koji svira pop pjesme, stvari na koje se pleše i pjeva. To nije nespojivo sa visokom umjetničkom vrijednošću njihove glazbe. Prekrasne melodije i složeni aranžmani, sve dolazi zajedno u jednom paketu. Muzika koju treba slušati ponovo i ponovo da bi se pohvatali svi detalji. Nije da se bunimo
Gošće koncerta su posebna priča. Prvo je Valerija Nikolovska u Simbolu za sunce demonstrirala ono što svi znamo: i Krško tu i tamo isporuči manje energije nego ona svojim glasom.  

Jadranka Ivaniš Yaya se na stageu pojavila kao femme fatale iz nekog starog film noira i unijela svoju karizmu u odličnu izvedbu Ti dobro znaš kome pričam.

Na  bisu nas je iznenadila Natali Dizdar sa drugačijim, jazzerskim pristupom legendarnoj Od ljubavi, jedinoj pjesmi sa prvog albuma izvedenoj tu večer.

Kraj koncerta dočekali smo u intimnoj i prijateljskoj atmosferi. Onoga trenutka kada je Pavle Miholjević na bisu sa gitarom sjeo na pod znali smo da je to to. Bili su zadovoljni. I na kraju su nas primili u svoj prostor, svoj atelje. Mogli smo na trenutak biti dio tog fascinantog svijeta.

Nevjerojatna je količina talenta i znanja u ovom bendu. Često se ističu vokali i gitare kao glavna odlika ove postave Mayalesa. S pravom, Nikolina (kao da nikakvih problema prije nastupa nije bilo) i Luka su bili fantastični. Tu noć je i Petar (uvijek spreman na samokritiku  vlastitih glasovnih mogućnosti) bio na visini zadatka. Gitaristi su svoj ego ostavili sa strane i  bez isticanja gradili slojeve zvuka. Ali kad bi stali  na vokalima i gitarama promašili bi bit ovog benda. Edi Grubišić na bubnjevima i Roni Nikolić na basu sviraju kao da su godinama zajedno, bez greške. Jura Ferina za klavijaturama se trudio biti neprimjetan, ali stvarao je puno glazbe.  
Još bi mi puno o svakom ponaosob. Samo o sviranju Vlade Mirčete dalo bi se napisati par kartica teksta, ali na kraju priče to nije najvažnije. Važni su oni kao kolektiv:
Nikolina Kovačević, Jura Ferina, Vlado Mirčeta, Petar Beluhan, Luka Geček, Pavle Miholjević, Edi Grubišić i Roni Nikolić.   Mayales.
Pogledajte Mayalese u svom gradu. Ako ih nema, to nije njihovom voljom. Pokrenite peticiju neka vam ih dovedu. To je vaše osnovno ljudsko pravo.
 
Tomislav Duvančić